Raznolikost prirodnih i poluprirodnih staništa ozbiljno je ugrožena promjenama u načinu života i rada stanovništva. Urbanizacija ruralnih sredina – širenje gradova, izgradnja infrastrukture, smanjivanje poljoprivrednih površina i napuštanje seoskih domaćinstava značajno utječu na stanje ekoloških sustava u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Naša zemlja je još uvijek u samom vrhu biološke i krajobrazne raznolikosti, ali već su evidentirani gubitci ekološko vrijednih područja zbog izgradnje te onečišćenja okoliša – vode, tla, zraka i zbog fragmentacije staništa. Zaštićena područja u europskim zemljama obično čine oko 10% državnog teritorija i ne zadovoljavaju potrebe očuvanja ukupne biološke raznolikosti. Ekološka mreža EU NATURA 2000 obuhvaća prirodno vrijedna područja za ugrožene vrste i staništa koja su međusobno povezana koridorima koja su često i umjetno stvorena.

Uredba o proglašenju Nacionalne ekološke mreže (NN109/07) definira sustav ekološki najvrjednijih područja za ugrožene divlje svojte i stanišne tipove čime je omogućena njihova međusobna komunikacija i razmjena vrsta. Ekološku mrežu čini sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekoloških značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Područja od značaja za ekološku mrežu su određena na temelju stručnih kriterija i dostupnih podataka, a važna su zbog očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i svojti na europskoj i nacionalnoj razini. Stanišni tipovi i divlje svojte ugrožene u Europi propisani su navedenih EU direktivama – Direktiva o pticama iz 1979 i Direktive o staništima iz 1992. godine.

Ekološka mreža RH obuhvaća 47 % površine kopna i 39% površine mora koje obuhvaćaju 1499 područja te 39 međunarodno važnih područja za ptice. Za svako područje koje je navedeno u ekološkoj mreži određeni su ciljevi očuvanja popis divljih svojti i stanišnih tipova i smjernice za mjere zaštite.

Upravljanje ekološkom mrežom je određena ovisno da li je područje zaštićeno kroz neku od kategorija zaštite prirode ili ne. Ukoliko je područje već zaštićeno – posebni rezervat, park prirode, značajni krajobraz, upravlja se u skladu sa svim propisima koji reguliraju zaštitu zaštićenog područja. Ukoliko područje nije zaštićeno najvažniji mehanizam zaštite je postupak ocjene prihvatljivosti planiranih zahvata za prirodu (čl. 38. Zakona o zaštiti prirode) koji je obavezan za sve planirane zahvate koji mogu imati bitan utjecaj na područje ekološke mreže. Obavezno je sagledati moguće utjecaje planiranih zahvata na ciljeve očuvanja određenog područja te razmotriti alternativne mogućnosti i utvrditi mjere ublažavanja ili kompenzacijske mjere koje moraju osigurati očuvanje funkcija tog područja u kontekstu ukupne ekološke mreže. Osiguravanje zaštite vrijednost područja ekološke mreže osigurava se prema čl. 123. i 124. Zakona o zaštiti prirode osiguravanjem provođenja uvjeta zaštite prirode – ugrađenih u sve planove gospodarenja prirodnim dobrima i dokumentima prostornog uređenja.

Očuvanje ugroženih divljih svojti, zavičajnih udomaćenih svojti i ugroženih stanišnih tipova na područjima ekološke mreže podupirat će se novčanim poticajima i nadoknadama, te povoljnim kreditiranjem zaštitnih radnji sukladno Zakonu o zaštite prirode te posebnim propisima – Poljoprivredno okolišnom programu koji objedinjuje financijska sredstva za očuvanje ekološko važnih područja.
Za očuvanje svakog područja ekološke mreže potrebno je izraditi planove upravljanja te uspostaviti sustavno praćenje stanje ciljanih vrsta svakog područja, kao i osigurati korištenje prirodne vrijednosti na prihvatljiv, održiv način.

Karta ekološke mreže na području Sisačko-moslavačke županije