Bogatstvo i raznolikost staništa utječe na bogatstvo divljih svojti koje se nalaze na području Sisačko-moslavačke županije.

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN70/05, članak 97.) ugrožene divlje svojte (vrste i podvrste) proglašavaju se strogo zaštićenima ili zaštićenima. Popis navedenih divljih svojti utvrđen je Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06).

RH je potpisnik europskih konvencija iz nadležnosti zaštite prirode - Direktivu o pticama koja se odnosi na zaštitu 181 vrste ptica s posebnim naglaskom na zaštitu migratornih ptica, te je shodno tome odredila područja vrijedna za ptice tzv SPA područja. Isto tako RH je potpisnica Direktive o staništima, a uz Crvenu knjigu ugrožene flore i faune RH dodatno je inventarizirala ugroženu floru i faunu na području Republike Hrvatske pa tako i Sisačko-moslavačke županije.

Crveni popis obuhvaća vrste s visokim stupnjem ugroženosti, odnosno smatra se da su pred izumiranjem (CR – kritično ugrožene, EN – ugrožene i V – osjetljive) te vrste koje bi mogle postati ugrožene ukoliko se ne poduzmu zaštitne mjere (NT - niskorizične i LC – najmanje zabrinjavajuće), kao i vrste koje se radi nedostatka podataka ne mogu svrstati u neku od navedenih kategorija DD – nedovoljno poznate).

Temeljem Studije zaštite prirode SMŽ i postojećih istraživanja utvrđene su zaštićene vrste na području Županije.

U navedenim grupama evidentan je veliki broj ugroženih vrsta od kojih su neke kritično ugrožene vrste. Posebno je važno naglasiti neraskidivu vezu očuvanja staništa i očuvanja ugroženih vrsta biljaka ili životinja.

INVAZIVNE VRSTE

Invazivne vrste su biljne ili životinjske vrste koje prirodno nisu obitavale u određenom ekološkom sustavu nekog područja, nego su u njega dospjele namjernim ili nenamjernim unošenjem. One često negativno utječu na zavičajne vrste kao konkurenti za hranu i prostor, a često prenose parazite i bolesti koje su pogubne na zavičajne svojte. Takve vrste predstavljaju veliki problem i drugi su razlog smanjenja biološke raznolikosti na globalnoj razini, odmah nakon izravnog uništavanja staništa. Prema Zakonu o zaštiti prirode, zabranjeno je uvođenje stranih divljih svojti u ekološke sustave.

Velike pašnjačke površine Posavine te smanjivanje obradivih površina doprinosi širenju invazivnih vrsta amorfe Amorhopa fruticosa i ambrozije Ambrosia artemisifolia koja je i veliki zdravstveni problem jer uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi. Stanovnici Siska i Kutine kao i brojnih manjih naselja u blizini ovih gradova, su posebno ugroženi zbog velike koncentracije peluda ambrozije.
Širenje invazivnih vrsta smanjuje bioraznolikost staništa te dovode do uništenja određenih vrsta. Nažalost otpornost ovih biljaka na kemijska sredstva i mehaničko uništenje je visoka te je jako teško smanjiti površine na kojima su se razvile. Posebno je teško jer stvaraju veliki broj sjemenki, a njihovom širenju doprinosi poplava. U Sisačko-moslavačkoj županiji se nalaze površine koje su se prestale obrađivati, a u ruderalnoj vegetaciji prevladavaju ove invazivne vrste. Ovo je veliki problem koji je prisutan i kod uzgoja šuma te Hrvatske šume prilikom podizanja nasada moraju kemijski i mehanički tretirati amorfu kako bi osigurale kvalitetan rast šumskih sadnica.
Kanali i nasipi su također obrasli amorfom te njihovo održavanje u sklopu godišnjih planova Hrvatskih voda. Amorfa i ambrozija su najčešća vegetacija uz prometnice. Ove vrste – amorfa i ambrozija je moguće ukloniti samo planski osmišljenom akcijom svih subjekata na određenom području, a to znači objedinjavanja aktivnosti Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, Ustanove, Udruga stočara, inače aktivnosti nemaju potreban efekt.

Prisutan je veliki broj unesenih vrsta slatkovodnih riba koje potiskuju i ugrožavaju opstanak autohtonih vrsta riba nizinskih rijeka npr. babuška potiskujući ih zauzimajući im staništa, te se autohtone vrste povlače i nestaju.

UDOMAĆENE ZAVIČAJNE SVOJTE

Zaštita biološke raznolikosti uključuje i očuvanje izvornih sorti kultiviranih biljaka i pasmina domaćih životinja koje su prilagođene životu u našem podneblju, klimatskim uvjetima, krajobrazu. One su vrijedna genetska baza te predstavljaju nacionalnu kulturnu baštinu.

Zakonom o zaštiti prirode regulirana je i zaštita udomaćenih svojti te je uvedena kategorija zaštićena zavičajna udomaćena svojta u koju se može proglasiti ona ugrožena baštinjena biljna svojta i ili životinjska pasmina koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i čini dio hrvatske prirodne baštine. Očuvanje ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti provodi se suradnjom zaštite prirode i poljoprivrede, a dodatno se potiče novčanim poticajima i nadoknadama.

Unos novih sorti i pasmina u cilju povećanja prinosa, te mehanizacija poljoprivredne proizvodnje značajno su utjecali na smanjivanje te ugroženost pojedinih sorti i pasmina. Prirodni izvori očuvanih jedinstvenih obilježja pojedinih zavičajnih udomaćenih svojti su mala naselja koja su očuvala u nekomercijalnom, tradicionalnom uzgoju jedinke ovih vrsta.

Na području Sisačko-moslavačke županije evidentirane su:

Ovaj popis nije konačan jer nije provedeno sustavno istraživanje ove domene te nisu uvrštene stare voćarske sorte. Očuvanje zavičajnih udomaćenih svojti ovisi o očuvanju hrvatskog sela i tradicionalnih djelatnosti ljudi. Očuvanje pasmina konja hrvatski posavac i hrvatski hladnokrvnjak opstale su zahvaljujući ljubavi ljudi koji su unatoč nekomercionalnosti uzgoja te ne postojanju komercijalne upotrebe proizvoda od konja (mlijeka, mesa). Pašnjačke površine duž rijeke Save ovisne su o ispaši konja i krava na njima koji ih time održavaju te oni imaju i svoju drugu funkciju – prirodne retencije koja prima veliku količinu vode tijekom poplavnog perioda. Komercijalnost uzgoja ovih pasmina moguće je osigurati kroz razvoj drugih, novih djelatnosti – rekreacijsko i terapijsko jahanje, turističke manifestacije.