Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

Državni zavod za zaštitu prirode RH je proveo više projekata vezanih uz kartiranje staništa, a kojih je rezultat donošenje Nacionalne klasifikacije stanišnih tipova koja je kompatibilna s europskim klasifikacijama. Za potrebe međunarodne suradnje i provođenje međunarodnih projekata načinjen je "ključ" za pretvaranje stanišnih tipova po NKS u odogovarajuće klase PHYSIS i EUNUIS klasifikacije, te je izrađen i "ključ" za pretvaranje NKS klasa u CORINE stanišne tipove propisane Direktivom o staništima kako bi se utvrdila zastupljenost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova zaštićeni Direktivom.

Kroz provedene projekte utvrđeno je postojanje nekih stanišnih tipova povezanih u komplekse što je utjecalo na dopunu prve verizije NKS, a opisi istih su preuzeti iz europske PHYSIS baze podataka npr. Panonski slani travnjaci, cretne brezove šumice na sfagnumskom cretu, sedotvorne riječne zajednice i dr.

Članak 57. st. 2. Zakona o zaštiti prirode utvrđuje se da su stanišni tipovi ugroženi ako nisu u povoljnom stanju i/ili im prijeti nestanak. Stanišni tip je u povoljnom stanju ako je njegovo prirodno područje rasprostranjeno i povšrina koju pokriva stabilna ili se povećava, ako postoji i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak te ako je zajamčeno povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta.

Prema sadašnjem stanju može se reći da je većina prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova koji su zastupljeni u Hrvatskoj zaštićeni europskim propisima, što ukazuje na vrijednost i bogatstvo biološke raznolikosti , ali ujedno i velike obaveze svih korisnika prostora i prirodnih dobara.

Kroz projekt Kartiranje staništa Hrvatske (OIKON, 2004.) na području Sisačko-moslavačke županije kartirano je 38 stanišnih tipova koji su sukladno NKS (Ministarstvo kulture, 2004.) razvrstani u nekoliko skupina. Sa stanovišta zaštite prirode najvažnija su vlažna staništa - vodena, močvarna, poplavni travnjaci, poplavne šume, koja su vezana su za ravnice nizinskih rijeka. Od kartiranih staništa 15 je ugroženo na europskoj razini i zaštićeno Direktivom o staništima, a u Hrvatskoj Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova .